Preko praga

Poznajući sebe, koliko toliko , za ovih trideset  godina, pročitala sam dosta knjiga. Nikada nisam bila od onih kojoj bi lektira iz škole bila mrska, nikada nisam brojala stranice neke knjige… Uvijek sam se pitala zašto ljudi gledaju koliko neka knjiga ima strana, pa ako ne želis, nemoj ni da je čitas.

Čitajući sam postala druga, mogu slobodno reći i bolja osoba. Nisam bila nikada prfektan učenik /student, ali sam  uvijek imala vremena za čitanje.

Elem, povučena tom svojom strašću za čitanjem odlučila sam da to  dijelim sa drugima. Ovdje nije riječ o mojim kritikama, ni djela ni autora, jer, prvo, ne smatram da sam za to stručna, a drugo ovo nije blog o tome.  Samo želim da preporučim nekad neku knjigu za koju smatram da je dobro štivo, bilo za toplo veče uz kafu ili čaj, bilo za uživanje na plaži. Da li će na vas, kao i na mene, ostaviti utisak, da li će se izvući neka pouka, ili možda ipak ne, e o tome ću pisati na ovom mom malom mjestu za sve vas koji volite da čitate.

Želim svoj prvi post da posvetim knjizi koju sam skoro pročitala, ne otkrivajući  naravno sadržaj, niti bitne činjenice, već samo ukratko par riječi iz mog ugla.

Pošto potičem iz Hercegovine logično je bilo da ću svoj prvi post posvetiti jednom sjajnom čovjeku čija knjiga je skoro objavljena. U pitanju je knjiga  “Preko praga“ Grigorija Durića, Vladike Grigorija.FullSizeRender

U sinopsisu  nalazi se par rečenica o knjizi , nažalost bez informacije o autoru istog, a ono glasi : kada piše o pojedinačnim sudbinama savremenika , njihovim nesrećama,nesporazumima i zabludama, bolestima, bijedi  i stranputici, pisac izdvaja najsvjetlije trenutke njihovog života i nalazi najdragocjenije trenutke njihovog karaktera… A kada piše o ljepoti, smijehu, vozovima i brigama , moru ili manastirima, Grigorie Durić oživljava zaboravljene ili ispražnjene prostore , predjele i raspoloženja svoga ratom opustošenog podneblja.

 

Čitajući ovu knjigu prolazila sam kroz buru emocija, od suza, melanhonlije, nostalgije i zadovoljstva. Vladika je zaista sjajno opisao manastire, a meni najdraži Tvrdoš, najčistije i najosjećajnije,  oživljavajući svakom  rečenicom  taj mali dio raja na hercegovačkom kamenu.  Vodi nas i kroz svoje rano djetinjstvo , ali i kroz istoriju Hercegovine kao i kroz živote mladih ljudi nažalost rano izgubljene, ali opisujući smrt kao novo rađanje i “mjesto gdje nema tuge i bola”.

Knjigu bih preporučila svima. Čita se u jednom dahu (moram li navesti da sam je pročitala u roku od par sati ) naučićete nešto novo, sjetiti se nečega starog i osjetiti blagodat onoga što već imate.

Navešću par rečenica koje sam izdvojila za vas, a koje su na mene ostavile utisak:

 

 

“Samo igrači koji nauče voljeti saigrača (nije lako, ali je neophodno) a poštovati protivnika (što je još teže ali je uzvišeno), samo takvi dobiju vijenac pobjednika.”

“Dakle, nemojmo tražiti  uzroke naše nesreće samo u drugome”

“Svaka naša tragedija uvijek bi započinjala napadom na drugoga, a završavala se samopovređivanjem.”

Za kraj, knjizi dajem pet zvjezdica i pozivam vas da pročitate ovo sjajno djelo i kažete mi svoje utiske .

Pozdrav do sljedećeg posta!

 

 

4 mišljenja na “Preko praga”

  1. Hvala na divnoj preporuci, definitivno cu nabaviti ovu knjigu, jedva cekam!
    Takodje sam poreklom iz Hercegovine i nezimerno je volim…
    Pa, Hercegovko moja, preporucujem ti da procitas biografiju u o jednom Hercegovcu, koju je napisao Jovan Ducic, zove se Grof Sava Vladislavic…

    Sviđa mi se

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s