Dom gospođice Peregrin za čudnovatu djecu ~ Ransom Rigs

Prva knjiga Ransom Rigsa koju sam pročitala bila je „Priče o čudnovatom“, na blogu imate i post o njoj,a kada sam ga objavila dobila sam dosta poruka sa pitnjima da li sam čitala „Dom gospođice Peregrin za čudnovatu djecu“ ili sam možda gledala film. Trudim se da nikada prvo ne gledam film kada su u pitnju filmska ostvarenja knjiga da mi ne bi narušili moju čitalačku maštu koju sama razvijam dok čitam djelo. Pa tako i u ovom slučaju 🙂

Processed with VSCO with t1 preset
Odmah da navedem da ova knjiga je zapravo prva u trilogiji o čudnovatoj djeci, ali moram priznati da ja kao neko ko nije baš veliki ljubitelj fantazije vjerovatno neću odmah početi sa čitanjem drugog dijela dok me mašta ne povuče kada mi dosadi realnost 😉
Priča nas vodi kroz jedan sasvim „realan“ život dječaka Džejkoba, njegovoj svakodnevici, školi, roditeljima, Americi u to doba. Koliko shvatamo u pitanju je novije doba tzv doba „prije“ (znam, zvuči zbunjujuće ali uskoro ćete shavtiti zbog čega ). Takođe , na početku upoznajemo i Džejkobovog dedu, nekoga ko je zaista bitna figura u njegovom životu, ali koji zbog svoje posebnosti biva proglašen ludakom,čudakom i nepouzdanom osobom. Iako sva ta priča dolazi do Džejkoba on u dubini sebe vjeruje svom dedi i prati njegova upustva za koja će se kasnije otkriti da su putokazi ka onom svijetu koji je zapravo „poslije“. Možda vas zbuni moja priča, ali trudim se da ne otkrivam mnogo, a opet da vas upoznam sa radnjom koja jeste čudna i isprepletena , a moram priznati na trenutke i zastrašujuća.
Dom gospođice Peregrin je zapravo sirotište, napušteno, na velškom ostrvu Kernholm, bombardovano u Drugom svijetskom ratu, sirotište u kome je bio i Džejkobov deda što on saznaje nakon njegove misteriozne smrti.
Da bi otkrio cijelu priču, smjernice (neki bi to nazvali buncanje starčevo) dječak zajedno sa svojim ocem odlazi na ostrvo u nadi da će otkriti neispričanu priču.
Ono što se meni nije dopalo je upravo to dugačko otkrivanje, rekli bismo uvod, koji je otprilike zauzeo pola knjige. Autor je možda mogao da nas manje drži u neizvjesnosti , a više nam otkrije o samom sirotištu i djeci koja su tu živjela i još uvijek žive na neki način.

Ono što mi se najviše dopada jeste što knjga obiluje mnoštvom fotografija, koje su zaista realne, starinske, bez montaže. Sigurna sam da je to jedan od razloga zbog kojih se još više uvučete u ovu priču.

Processed with VSCO with t1 preset

Nakon što Džejkob otkrije put koji ga vodi u prošlost, saznajemo i ko je gospođica Peregrin i kakve sve posebnosti imaju djeca sirotišta bombardovanog u ratu. Da li u realnom svijetu postoje „stvorovi“ i ko su oni, da li se kriju među nama, jesu li to komšije, baštovani ili vozači autobusa?

Ovoj knjizi ću dati četiri od pet zvjezdica, samo zbog tog uvoda koji je dugo trajao.

Da li ste vi čitali ovu knjigu ili ste možda gledali film? Koji su vaši utisci i o jednom i o drugom?

Pozdrav do sledećeg posta!

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s