Osam planina ~ Paolo Konjeti

Od malena obožavam prirodu. Uvijek sam joj se vraćala i vraćam još uvijek, kada imam vremena. Već sam pisala o mojim iskustvima penjanja , ne mislim u nekom profesionalnom smislu već iz čiste ljubavi, po brdima, planinama itd.

 

Processed with VSCO with t1 preset

 

E baš zato me je privukla ova knjiga. Kaže jedan dio sinopsisa:  „Planina nisu samo snijeg i litice, grebeni, potoci, jezera i pašnjaci. Planina je način na koji se živi život. Hodanje korak po korak , tišina tempo i odmjerenost“ . Za mene dovoljan razlog da uplovim u priču ovog mladog italijanskog autora.

 

 

Pjetro je dječak iz grada, sa ocem koji voli planine,zarobljen u gradske uslove, neizbježno tražeći ventil tamo gore od svega, od buke, ljudi, gužve i majkom izrazito brižnom za svakoga, koja takođe uživa u svemu tome, ali na jedan drugačiji način. Na početku romana Pjetro je još uvijek dječak koji ne zna za sve ono što čini mir i odrastanje u prirodi, ali zna za šumu i vjerovatno ono što svi mi još uvijek pamtimo, igru na livadama, do zalaska sunca. Sva ta igra godinama kasnije prestaje i prelazi na onaj nivo o čemu nam zapravo autor i priča kroz čitav roman – planinarenje.

No prije svega toga, pratimo zapravo odrastanje dvojice dječaka. I Pjetra i Bruna -seosko dijete koje svoj život živi baš tu, na tim livadama, pašnjacima, sa svojim kravama ,on je onaj koji tu uvijek ostaje dok naš glavni junak odlazi i dolazi.

Odnos dvojice dječaka, kao i Pjetra i njegovog oca se prožima kroz cijelu priču, uz to savršeno opisujući prirodu iz onog dječakovog ugla kako ju je i prvi put doživjeo.

 

 

Nije ovo samo roman o prirodi i dostignućima kako se popeti na najviši vrh planine, već o jednom malom mjestu, jednoj kolibi, jednom nevjerovatnom prijateljstvu, kao i ličnim dostignućima u smislu emotivnog i racionalnog sazrevanja.

 

Moram priznati da me je roman u jednom trenutku zaista dirnuo. Konjeti tako ležerno opisuje ono što bismo možda svi mi prošli emocionalno burno, on lagano prožme kroz tekst baš kao što opisuje potok u dolini i svu promjenu koja godinama kasnije nastaje. Da, treba se osvrnuti i na realnu sliku koju nam takođe autor predstavlja, o gašenju sela, odlasku mladih ljudi, ali i o teškim životima onih koji tu ostaju fizički i materijalno istrošeni.

Da li će svi razumjeti ovu priču teško je reći, ali mislim da većina vas hoće. Pogotovo ako ste, kao i ja, ljubitelj prirode i svega onoga što iz nje naučimo i čemu nas i dalje uči. Kada kažem to, mislim uči o nama samima i onome što zaista jesmo.

 

Na kraju, knjizi sam dala četiri od pet zvjezdica i preporučujem je svima onima koji žele da nauče nešto novo ili se prisjete onoga što su nekada bili i naučili… još kao klinci.

 

 

Da li ste čitali ovu knjigu? Pišite mi vaše utiske!

 

 

Pozdrav do sljedećeg posta!

 

 

 

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s