Prije par dana smo razgovarali o ovoj knjizi na jednom mini sajmu knjiga koje je organizovala izdavačka kuća Štrik u Poletu u Beogradu, gdje su na ovu temu pričale sjajne djevojke sa Instagrama i Youtube-a Anja, Andijana i Slavka.
Znam da je knjiga u posljednje vrijeme popularna na mrežama, a jasno mi je i zbog čega. Na jednostavan način je opisan jedan život, opraštanje od istog, veza između članova porodice kao i sama veza sa zemljom iz koje se potiče.
Posmatramo Nahid iz dva ugla, prvo kao djevojku od dvadeset godina,učesnicu revolucije u Iranu, koja se bori za „bolje sutra“ i Nahid sada, ženu u pedesetim godinama koja sazaje da boluje od teške bolesti, daleko od svog korenja u drugoj državi.
Kroz čitavu knjigu je opisana unutrašnja borba jedne žene sa samom sobom, sa bolešću, mada, primjetno nju napušta ta borbenost i sada prerasta u sebičnost što će svaki čitalac primjetiti.
Autorka nas provlači kroz brojne teme sa kojima smo svi, bilo posredno ili neposredno povezani : migracije, nasilje u porodici i bolest. Takođe, veza između majke i ćerke, kako Nahid i Amar , tako i Nahid sa svojom majkom.
Sigurna sam da svi mi možemo da se pronađemo makar u jednoj situaciji kroz koje prolazi glavna junakinja. Zanima me, ukoliko ste čitali, gdje se vi pronalazite?
Jedino razočaranje sa moje strane, ako mogu tako to da nazovem, jeste u Nahid kada sazna za svoju bolest (ništa ne „spojlujem“, to vas čeka na samom početku knjige) gdje gubi onu borbenost koju je imala kao mlada revolucionarka i potpuno pesimistički prilazi tom problemu. Mada, mislim da je to zapravo odraz njenog drugog lika koji je postala nakon toliko godina u tuđoj zemlji.
Dala sam joj četiri zvjezdice i preporučla bih je svima ,ženama posebno.
Pišite mi ukoliko ste čitali ovu knjigu kakvi su vam utisci?
Pozdrav do sljedećeg posta
