Buick Rivera ~ Miljenko Jergović

Iako sam naslov govori da ćete možda čitati o automobilu (ili što izdavači znaju navesti da bi bolje prodali knjigu) „povezanosti jednog čovjeka sa automobilom“ , odmah da znate ništa od toga, makar relativno.

 

Processed with VSCO with t1 preset

 

Dva čovjeka, porijeklom iz Bosne i Hercegovine sretnu se u Americi, na mjestu gdje nemaš ništa. Samo snijeg i duboku depresiju.

Jedan sa jedne strane rata, drugi sa druge. Jedan, rekli bismo zločinac, relativno, mada nije morao, ali je trebao, drugi otišao prije rata.

E sad, primjetili ste da nisam spomenula koji je sa koje strane, a to neću ni reći. Ne zato što je to neki tzv.  spojler već što je nebitno. Makar meni. A šta rade ta dva zemljaka neko bi se zapitao, pa, ništa. Nisu zajednički korijeni baš tako povezani da budu isti i rade nešto. Zato nam Jergović ne opisuje njihov život u Americi svih tih  dvadeset ili pet godina, onako kako bi možda neki drugi pisci radili.

 

Uspomene na jednu raspalu zemlju i sve što ide sa tim stane u neku crnu plastičnu kesu , a za otpad ne znaš da li je papir, plastika ili metal pa da razvrstaš. Kao neko ko je prošao kroz taj isti rat, baš na tom mjestu, vrlo dobro sam shvatila nešto od autorovog opisa.Ne sve, priznajem, ali ono na šta se vraća dok su glavni junaci još živjeli u Bosni i Hercegovini me dobro podsjeti na mentalitet jednog naroda. Ne moram spominjati da sam ja ovu knjigu „čula“ dok sam je čitala jer takve stare hercegovačke izraze malo ko može pročitati baš onako kako treba , a da nije iz tog kraja.

Ima li sličnosti nena iz muslimanskih porodica sa srpskim bakama, o razlike i nema! Ima li tvrđeg naroda od nas, slabo. Ima li zadrtijeg mozga? Jok vala. Ima li nježnije i osjećajnije duše?E u to se kladim da nema!

 

Meni je ovo prva Jergovićeva knjiga i ne da nisam očekivala ovako nešto, već reći ću vam da sam zamišljala neki filmski kliše scenarij, znam užasno rekli biste, ali šta ću kad volim malo te sladunjavosti na ovih plus 30 stepeni! No međutim! Svaka rečenica se čita sa punom koncentracijim, ne zato što je pregršt izraza kojih se pisac sjetio, a ja već i zaboravila, već je napisano tako da , ako je ne koristite (koncentraciju jelte) ode vam knjiga!

Dijalozi su napisani pretežno u jednoj rečenici da vam je potrebna pauza da bi uhvatili ko šta govori.

Okej, kada već smopenuh filmove, po ovoj knjizi je rađen film u režiji Gorana Rušinovića, a glavne uloge tumače Slavko Štimac i Leon Lučev. Film je dobio nagradu Srce Sarajeva na Sarajevo Film Festivalu 2008. godine.

I za kraj, kao valjda neki zaključak, gdje god da odete, pa i u zabit na kraju Amerike , ne možete pobjeći od sebe i svog korijena. Neće vas stranci razumjeti, oni vide samo svoju sliku.

 

 

Da li ste čitali ovu ili neku drugu knjigu Miljenka Jergovića? Pišite mi vaše utiske!

 

Pozdravljam vas do sljedećeg posta!

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s