Nikuda ne idem ~ Rumena Bužarovska

Sasvim slučajno sam prošle godine naišla na knjigu Rumene Bužarovske „Moj muž“ i svi vi koji čitate moj blog znate da mi je bila među omiljenim za prošlu godinu. Zato je bilo logično ma mi u ruke dođe i ova knjiga koja nosi sličnu težinu i koja je takođe zbirka priča.

 

 

image0

 
Nešto što mene jako privlači, kada je pisanje ove autorke u pitanju, jeste zaista nevjerovatna ogoljenost svakog lika u svim njegovim slabostima, manama, kaompleksima koji su karakteristični za ovo pondeblje.
Ovdje se ipak fokusirala na ljude koji više ne žive u svojoj zemlji, ali i na one koji su se vratili. Neke priče su me rastavile na dijelove, jer znam da je bocnula i mene, makar ono mjesto koje je nekada bilo sakriveno u tami jer sam ga namjerno potisnula. I istina je, ne želim više da mu se vratim, što je samo još jedan dokaz koliko dobro autorka upravlja našim balkanskim mentalitetom bilo da smo među svojima ili strancima.

 
Zbirka se sastoji od sedam priča. Ovog puta me nisu sve potpuno oduševile, neke su ostale nedorečene ili nisam shvatila poentu istih. Kada to kažem ne mislim da u potpunosti nisam shvatala šta je pisac htjeo reći, već sam negdje očekivala drugačiji ishod. Realnost jeste pomalo dosadna ali i iz nje se nauči nešto novo.
Meni omiljena priča „Meduza“ govori o porodici koja već neko vrijeme živi u Americi, toliko dobro uklopljena u običaje i način života, pa čak i maternji jezik jedva natucaju. Sve je savršeno, bogato, u potpunom blagostanju. Međutim, naravno da sva ta raskoš krije nesrećnu majku, sina amebu, nezainteresovanog oca.

 
Rumenini likovi su tragičari jednog vremena, a u sklopu toga i psihički zakržljalog mentaliteta. Odu „preko“ i vide bolje, ta trava će uvijek biti zelenija i oni će tamo biti bolji i odgovorniji. A to je ono što vjerovatno nikada nećemo razumjeti. Od sjećanja iz djetinjstva, smrti najbližih, poroka, zavisti, sramote, zlonamjernosti Rumena dolazi do srži bića koje sve nas oblikuje. Ne volim mračiti, ali ovdje je naglasak baš na svim tim lošim osobinama. I da, jeste da ponekad nervira, ali autorka je poznata baš po takvom oštrom prikazu.

 
Jedna zamjerka koja nema veze sa autorkom jesu dijelovi teksta na engleskom jeziku koji nemaju svoj prevod u fusnoti. Znam da razumijevanje istog danas spada u neku vrstu osnovne pismenosti, ali lično pozajem brdo ljudi kojima će baš to predstavljati problem u čitanju, jer gdje je onda poenta?
Ako volite da zavirite u živote Rumeninih junaka koji se uklapaju u klasični balkanski profil ličnosti, možda spadate u grupu tzv. gastarbajtera ili ste jednostavno ljubitelj domaće savremene književnosti onda će vam ova knjiga vjerovatno biti interesantna za čitanje.

 

 

Da li ste čitali neku knjigu Rumene Bužarovske? Kakvi su vaši utisci?

 

Pozdravljam vas do sljedećeg posta!

 

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s