Srećna Nova godina! Pored svih želja za narednu godinu jedna će uvijek biti na vrhu – želim vam zdravlje! I ne,nije kliše, nije usputna rečenica. Moja porodica i ja smo ove praznike proveli u izolaciji. Hvala Bogu sve je prošlo na najlakši mogući način, ali i ta prokleta izolacija stvara nevjerovatnu tjeskobu i to je ono što je meni najteže palo. Ponavljam, hvala Bogu pa je samo to.
Kada je sve prošlo mogu da se vratim pisanju i da podijelim sa vama koje su to knjige koje su za mene bile najbolje pročitane u 2021. godini.
Neću da lažem, nisam pročitala brdo knjiga pa da je izbor bio težak, ali želim da izdvojim ono što je zaista bio najjači utisak, a opet da otprilike porkijem različite žanrove.
Prva, kojoj se stalno vraćam, jeste zbirka pjesama Radmile Petrović “Moja mama zna šta se dešava u gradovima”. Ona je moje otkriće za 2021. godinu i bila je razlog mog povratka poeziji. Nisam mogla da vjerujem da takve stihove piše jedna mlada osoba, jer, vidjećete (ukoliko već niste), toliko ogoli realnost života uz sav taj maldalački duh koji prati svaki stih, bez obriza što je turoban i težak. Od mene imate preporuku da je pročitate, bilo da volite poeziju manje ili više.
“moja mama nema sina
nema overenu zdravstvenu knjižicu
njeno srce nije od čelika
surutka joj teče pod prstima
samoća se razlistava u stabljike kupusa
i samo je motika ostavlja bez daha
ona zna da su tatine ruke armirani beton
reči crni luk blizu očiju
razume jezik bilja
ima odgovor na pitanje zemlje
ali ćuti
ovde čudan znači dobar
a budak znači smrt
moja mama nema sina da je zašititi
razumno je bilo jedino napustiti nas
naaopako, mama
šta bi tek od mene bilo da si otišla“
Druga je knjiga Lane Bastašić “Uhvati zeca”. Imate čitav tekst o njoj tu, pa neću previše da vam pišem i ovdje. A mislim da nisam jedna kojoj je ova knjiga obilježila prethodnu godinu. Dosta vas mi je javilo isto.
Za posljednju, ali ne i najmanje važnu ( štaviše najvažniju rekla bih) ostavljam knjigu Dejvida Atembora “Život na našoj planeti”. Ovo vam je ona “šamarčina realnosti” knjiga koja je svima potrebna za bolje razumijevanje onoga do čega smo došli kao i šta sve možemo (još uvijek) uraditi da ne bismo otišli u potpunu katastrofu. Ovo je knjiga potkovana dokazima i činjenicama jednog društva kao i stanja planete na kojoj živimo. Misleći da smo mali i bespomoćni u svemu što nas okružuje stvaramo sliku da je nemoguće. Ne, neće neko drugi, od nas počinje. Toliko smo moćni da svakim zalaganjem možemo unaprijediti kako ovu tako i buduće generacije. Jasno je da nismo Danska i Holandija, ali zašto ne bismo bili? Zašto su neki drugi ljudi koji žive samo na drugom dijelu planete bolji od nas. Znam, znam sto pitanja i zaključaka se nameće, a ja mislim da smo isto tako dobra i vrijedna bića koja svoje ne daju i čuvaju blaga zemlje u kojoj žive.
Jasna je preporuka svima da ovu knjigu pročitaju, sigurna sam da će vam promjeniti svijest kao i meni.
To bi bile moje top tri knjige za prethodnu godinu. Da li ste neke od njih čitali? Kakvi su vaši utisci pišite mi!
Pozdravljam vas do sljedećeg posta!
Moja Biblioteka 