U leto ~ Karl Uve Knausgor

Ehej, zdravo narode! Konačno novi tekst i novi osvrt. Nije da nisam baš ništa čitala u posljednje vrijeme, ali, da budem iskrena nisam imala baš puno vremena da se posvetim detaljnom pisanju ovdje, a i knjige koje sam u posljednje vrijeme čitala nisu bile za neku full recenziju i piskaranje. Nisu bile loše, naprotiv, jednostavno nisam imala inspiraciju da pišem o njima.

Sve do ove posljednje koju sam upravo završila. Inače znate da sam neko ko se opire knjigama koje su u jednom trenutku in, a na kraju ih ipak kupim i uđem u taj voz svega onoga što je trenutno popularno. Znam kriva sam. I znam, čeka me još brdo takvih neporočitanih knjiga na policama.

No vratimo se Knausgoru i ovoj knjizi. Kada sam se malo bolje raspitala o tome šta prvo početi , “Moju borbu” (inače to vam je autobigrafsko djelo u šest tomova) ili Godišnja doba, dobila sam preporuku da baš sa njima krenem prvo, pa ukoliko mi se ne svidi da odustanem. I jasno mi je zašto je tako, jer ovu knjigu, kao i sami način pisanja autora ili shvatiš i klikneš ili jednostavno nije “tvoja šoljica čaja” i batališ. Što je sasvim ok.

Logično je da u ovo doba godine to bude knjiga “U leto”. I tako sam počela, bez ikakvih očekivanja (što i vama preporučujem), dio po dio, lagano, kao neki ljetnji povjetarac koji vodi kroz polja, bašte, fjordove, dvorište, breze… Sve sam doživjela onako kako je, osjetila emociju autora, samo lagano, bez mnogo razmatranja i na kraju dobila svoje zašto. To moje zašto upošte ne mora biti i tvoje. Niti je bitno da ga dobiješ. Samo se prepusti. Knausgor sjajno piše. Iako je to priča o muškarcu srednjih godina sjajno sam se povezala sa mnoštvom emocija kroz koje prolazi. Svi smo živa bića i satkani smo od viđenja dobrog, stida, preispitivanja, ljubavi prema bližnjima, truda… I , na kraju, književnost izvuče sva ta osjećanja na najljepši mogući način stvarajući ovakvo djelo.

Knjiga je prepuna rečenica koje ćete poželjeti da označite i vratite im se nekada. Između ostalog ovo je dnevnik jednoga oca posvećen negovoj najmlađoj ćerki. Lijepo je vidjeti koliko ljubavi i truda je uloženo u njegov odos sa djecom, a najljepše od svega opisivanje malih, svakodnevnih radnji jedne porodice, toliko bezazlenih, a tako lijepih da i sama poželim da takve momente zapišem i sačuvam od zaborava.

Dok sam čitala knjigu znala sam tačno gdje sam i na kom mjestu. Vidjela sam i kućicu i dvorište i fantastičnu prirodu oko sebe. Volim što je autor iz mene izvukao takvo jedno viđenje ove knjige , jer sam u svojim mislima već tamo, a znam da ću i fizički biti jednoga dana. Javite mi ako ste i vi bili na nekom “svom mjestu” dok ste je čitali.

Definitivno nastavljam sa Godišnjim dobima, čim dođe jesen uskačem u Knausgorov voz i jedva čekam da osjetim emociju nekog drugog doba, da me zagolica svježi povjetarac ili neka pahulja na nosu.

Ukoliko niste čitali ništa od ovog autora moja preporuka je da zavirite u knjige i prvo provjerite da li je takav način pisanja u skladu sa vama i vašim čitalačkim ukusom. Ako jeste, onda prvo uronite u Godišnja doba (preporuka da čitate u skladu sa trenutnim) i prepustite se djelu. I obavezno mi javite vaše utiske! Jedva čekam da ih čujem!

Pozdravljam vas do sljedećeg posta!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s